|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O MENI...
hmm...pa zovem se Matea
prezime znaju oni koji tribaju znat...
idem u 1.c razred ekonomske skole,
tako ako zavrsim sve 4godine bicu ekonomist...haha....
ako zavrsim te 4godine znam da necu nastavit sa ekonomijom...
zivim u Makarskoj, nije da se žalim ali mogla bi bit i bolje ode...hehe
volim: obitelj, svoje prijatelje, rukomet, setat po kiši, lito, zelenu
i ljubičastu boju, izlazit suboton vanka, kaktkad i malo popit...hmm...
volim laganu i tužnu muziku, nekad volim plakat onako bezveze kad sam sama u sobi,
volim se isto tako i smijat pogotovo glupim ljudima oko mene iako je
malo njih glupljih od mene...hehe... zatim volim spavat, puno...
obozavam citat knjige, pogotovo volim knjigu "Mi djeca s kolidvora Zoo" (
btw pročitajte tu knjigu ako već niste), volim životinje, isto tako bi jednom
volila imat psa i to aljaškog malamuta... i još mnogo toga...
ne volim: laži(na prvom mistu), dvolične ljude, umišljene osobe,
horore(bolje reć bojim ih se), školu, uciti, svađat se s ljudima
(iako priznajem nekada zna bit zabavno), tuci se s bratom, ljude koji ubijaju
životinje, ohole ljude, škrte ljude, ... ... ...
bojim se: kako sam već rekla horora, smrti tj. toga da cu umrit mlada..
uglavnom samo to dvoje...
nadam se: a da ce bit bolje općenito u svemu...
cilj: hmm... postat vegeterijanka tj. to znam da ocu ali mi mater jos neda,
kupit si psa naravno aljaškog malamuta, a e bilo bi lipo kad bi i skolu i faks završila,
... ... ...
DAKY
MARIJA
NINA
ĐOLENKA
LENDA
VEKIĆ, ANTUNOVIĆ I BAJA
PAULA
MALA JOSIPA
ZVONČICA
... ako sam nekoga zaboravila nek mi se javi... hihihi...
Dear Mr. President
P!nk
Dear Mr. President,
Come take a walk with me.
Let's pretend we're just two people and
You're not better than me.
I'd like to ask you some questions if we can speak honestly.
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye
And tell me why?
Dear Mr. President,
Were you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
How can you say
No child is left behind?
We're not dumb and we're not blind.
They're all sitting in your cells
While you pave the road to hell.
What kind of father would take his own daughter's rights away?
And what kind of father might hate his own daughter if she were gay?
I can only imagine what the first lady has to say
You've come a long way from whiskey and cocaine.
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye?
Let me tell you 'bout hard work
Minimum wage with a baby on the way
Let me tell you 'bout hard work
Rebuilding your house after the bombs took them away
Let me tell you 'bout hard work
Building a bed out of a cardboard box
Let me tell you 'bout hard work
Hard work
Hard work
You don't know nothing 'bout hard work
Hard work
Hard work
Oh
How do you sleep at night?
How do you walk with your head held high?
Dear Mr. President,
You'd never take a walk with me.
Would you?
Varalico
Colonia
Sve neprospavane noci
oprostit' ti necu moci
ni za brdo zlatnih dukata
valjda hoces da poludim
sta mi treba, da mi ljudi
kada prodjem pogled spustaju
I nakon svega opet lazes
da je sve to ljubav, kazes
reci cu ti sta me muci
ljubav te trebala vratit' kuci
Varalico, nek te druga ima
samo priznaj tu pred svima
da li si me ikad volio
varalico, siroka ti polja
sta je ceka ne zna ona
case tuge, noci muke
a nigdje tvoga ramena
Na krevetu bijelom, mekom
zaprlj'o si ruke grijehom
njene kose ti si raspleo
sad pogledaj u oci moje
to sto vidis, suza to je
ne sto moje srce voli
nego sto me dusa boli
You and me always and forever
The Wannadies
Always when we fight, I try to make you laugh
until everything's forgotten, I know you hate that
ba ba ra ra ba ba ba ba
ba ba ra ra ba ba ba ba
always when we fight, I kiss you once or twice
and everything's forgotten, I know you hate that
I love you Sunday sun, the week's not yet begun
and everything's quiet and it's always
you and me, always, and forever
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always
you tell me I'm a real man, and try to look impressed
not very convincing but you know I love it
then we watch TV, until we fall asleep
not very exciting, but it's you and
me and we'll, always, be together
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always, and forever
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
ba ra ra
Tog jutra probudila se jako rano. Padala je kiša. Dan je bio tmuran. Željela je otići prošetati iako je kiša padala. Brzo se umila, navukla je traperice, neku pamučnu majicu, čizme i krenula iz kuće. Željela je zaboraviti sve što joj se do sada dogodilo. Sve ono ružno odlučila je pustiti kiši da ispere.
Lagano je hodala pustim ulicama. No, to joj nije bilo dovoljno. Počela je trčati. Ponašala se poput malog djeteta. Skakala je u svaku lokvu vode. A bilo ih je doista puno. Već je cijela bila mokra. No, nije marila za tim. Imala je osjećaj da se ponovno rodila. Polako je počela susretati ljude na ulici. Svima se smiješila. Onda je ugledala jedan zaljubljeni par. Mislila je da će ju to rastužiti. Ipak prije samo nekoliko dana ju je ostavio dečko. No, ostala je sretna. I onda se sjetila da je danas valentinovo. E, to ju je malo rastužilo. Valentinovo je, a ona je sama. No, čemu da si sad samo zbog valentinova pokvari cijeli dan. Ne, to nije htjela. Odlučila se vratiti doma. I dalje vesela.
Napokon je stigla doma. Njena majka se iznenadila. Ipak, majka joj je mislila da ona još uvijek spava. Pa da, ona se nikada ovako rano nije ustala. Sjela je za stol. Doručkovala je. Nakon doručka nazvala je prijateljicu. Željela ju je pitati da odu u kino večeras. No, došlo je do izmjene plana. Ona i još nekoliko njenih prijateljica bile su pozvane na tulum u prijatelja iz razreda. Jedino joj je preostalo da nagovori roditelje. Ipak sutra je škola. Smišljala je govor. I napokon je odlučila pitat roditelje. Naravno, nije mogla reći da ide na tulum kod prijatelja. Onda ju roditelji sigurno ne bi pustili. Cijeli govor je zaboravila. Samo je upitala može li navečer na tulum kod prijateljice te da se neće dugo zadržati. I pustili su ju. Bila je jako sretna.
Oko četiri sata poslije podne našla se sa prijateljicama u parku. Dogovarale su se što će koja obući. Jedino što su se uspjele dogovori je to će se će se sve spremati kod nje. I onda su krenule kući.
Bilo je vjerojatno pola osam kad su u joj došle prijateljice da se spreme. Naravno kao i uvijek to spremanje je trajalo jako dugo. Već odavno su kasnile na tulum. No, ipak zvijezde dolaze na kraju. I onda nakon dva sata spremanja krenule su na tulum.
U prijateljevoj kući je bilo dosta ljudi. Gotovo cijela škola. Ušle su unutra. Svi su plesali. Gotovo nitko nije ni opazio da su one došle na tulum. No, to im nije smetalo. Popile su koje piće i pridružile se ostatku društva u plesanju. U početku je plesala sa prijateljicama, a onda s nekim jako slatkim dečkom. Nakon gotovo sat vremena plesanja bez prestanka ona je bila toliko mokra i bilo joj je jako vruće. Izašla je malo na zrak. Sijela je na stepenice. To joj je baš godilo. I sad je cijelo vrijeme mislila tko je uopće taj dečko s kojim je plesala. Nikad prije ga nije vidjela. A bio je tako sladak. Nakon nekog vremena. Netko ju je zagrlio sa leđa. Malo s preplašila. Onda se okrenula i ugledala njega, slatkog dečka s kojim je plesala. On je samo rekao: "Gdje si ti pobjegla?" Ona se nasmiješila i rekla:"Trebala sam malo zraka." Onda se on počeo smijati i rekao:"To si ostala bez daha kad si mene ugledala." Oboje su se nasmijali. I dosta dugo su se smijali.
Nakon nekog vremena su se prestali smijati. Pogledi su im se sreli. Onda je ona mislila da će sve biti kao u filmu. Tada ju je on trebao poljubiti. No, on se ustao i rekao:"Hoćemo li ići unutra?" Ona se iznenadila. Nije mogla vjerovati. Pa on ju uopće nije poljubio. Samo je klimnula glavom i ustala. Ušli su unutra. Plesali su. Ali to nije bilo kao na početku. Sada su se oboje čudnije ponašali. Jednostavno nisu mogli prestati na ono što se dogodilo na stepenicama. I opet su plesali. Onda je ona morala doma. Kada mu je napokon od one buke uspjela reći da mora doma vidjela je razočaranje na njegovom licu. A onda se iznenadila kad se on ponudio da ju otprati. Pristala je. Ipak imala je dosta za propješačiti, a kako je već kasno ionako bi ju bilo strah.
Pokupila je jaketu i krenula prema van. On ju je već čekao na stepenicama. Baš na onim stepenicama, gdje se ona nadala poljupcu. Lagano su hodali. Nije uopće mislila o tome da će zakasniti doma. Pričali su o svakakvim glupostima. On ju je čak pitao ima li ona dečka. Ona se nasmijala i naravno rekla mu da nema. On je zastao. Ona je došla do njega da ga povuče da krenu jer će zakasniti doma. No, on je nju povukao prema sebi. I samo joj šapnuo:"Da nadoknadim ono sa stepenica!" I tada je prislonio svoje usne na njene. Dosta dugo su se ljubili. Onda se ona trgnula. Pogledala na sat. Već je kasnila doma 45 minuta. Još ga je jednom poljubila. I počela trčati. Trčeći je shvatila da mu se nije niti predstavila. Na brzinu se okrenula. Vidjela je da on još uvijek stoji na istom mjestu i gleda za njom. Doviknula mu je:"Inače, zovem se Milicija!" On je viknuo:"Ja sam Silan, čujemo se!"
Kada je došla doma, roditelji su joj već spavali. Samo je pomislila kako se ovaj put izvukla. Bila je presretna. Ali znala mu je samo ime. Ni broj njegovog mobitela nije imala. Ali je znala da će sve saznat. Znala je da ga mora ponovno sresti. Jer to je po njoj bila ljubav na prvi pogled i to na valentinovo.
Hahaha... moja najgluplja prica ali eto... Samo neki ce skontat imena(Milicija i Silan)... a vi koji ne skontate jbg...
evo napokon i u mene novi post... iako sam tila nedavno napisat novi post bila sam zaboravila korisnicko ime... hehe... uglavnom malo cu se osvrnuti na zadnji tjedan... uglavnom lipo u cetvrtak i petak nismo imali skole kako i znate... i bilo mi je super ... u četvrtak se otvarala Ivana... i bilo je savršeno... lipo nisam bila pijana ali mi je bilo veselo... ma predobro... jos s vekicem i antunovicem... ma savršeno... a da i pička je bila tu... haha... ma predobro... cak me vekic pratia doma... tj. do kačića... ali svejedno mu fala... i četvrtak mi je stvarno najbolja vecer koju pamtim... ma svaršeno.. .cak mi je vekić da na 10min svoj kajiš... jeee...
ah onda jucer... subota... bila marini na krizmi... bilo je dobro... pogotovo ona ivona... opicena ženska skroz... moja prija... haha... e da i nesto s krizme: pij marina pij na tebe je red, ova čaša s ledom neka ide redom... rodila majka šeprtlju šeprtlju...haha... ma bilo je odlicno... a navećer lein i vekicev rođendan... iako sam ja dosla tek oko 11... bilo mi je dobro... ali naravno nije subota mogla bit dobra ko četvrtak.. prvo vekić je bia pijan ko letva... nije zna za sebe... cak me jedno 15min nagovara da se ubacimo u more... hmm... i opet mi je da kajiš.. ajme retardirana sam ali mi je kajiš bas lip... i onda na kraju se one budale potukle... a nije im to tribalo... ali eto... e i da jedna rečenica iz mnogih antunovičevoh pisama sinoć: I ja im kažem da život je sranje....jeeeee....
to bi bilo uglavnom sve... nadam se da ce uskoro bit neki zanimljiviji post... :)
Pogleda u nebo. Bilo je puno zvijezda. Sjedila je na prozoru. Promatrala je zvijezde i zamišljala je svakakve slike, uglavnom njegov lik, dok joj je povjetarac mrsio kosu. Godilo joj je to. Sitne kapi kiše spuštale su se na tlo. Pokoja kapljica pala i ja njeno lice. No, ona se osjećala kao da po njoj padaju biseri. Napokon je bila sretna. Uistinu sretna. Više na njenom licu nema lažnog osmijeha. Sada je to pravi osmjeh. Ipak, imala je najboljeg dečka na svijetu. Prvi put u životu je voljela i bila voljena. Imala je osjećaj da živi u nekoj bajci. Nekoj prelijepoj bajci. Sve oko nje je bilo šareno, iako je bila zima. Ipak, ljubav čini čuda.
Na prozoru joj je ubrzo postalo prohladno. Uvukla se u krevet pod topli pokrivač i usnula u san.
Bio je mrak. U parku pod stablom čekala ga je. Već dosta dugo. On inače ne kasni. Sve to bilo joj je jako čudno. Kroz glavu su joj prolazile svakakve misli. Bojala se. Kud god bi se okrenula vidjela je samo šumu i mrak. Od visokih stabala što su je okružila nije mogla vidjeti ni mjesec. Bilo ju je sve više strah. Što zbog toga što je sama, i zbog toga što On nikad ne kasni. Prolazili su je trnci. Napokon se pomakla. Odlučila je krenuti putem kojim je On trebao doći. Lagano je koračala. Kroz tijelo su joj prolazili trnci. Odjednom su joj suze krenule niz lice. Ni sama nje znala kako ni kada. Jednostavno su joj se kotrljale niz lice. Jedna za drugom. Cijelim putem se nadala da će ga sresti. I da mu se ništa nije dogodilo. Hodala je. Sve brže i brže. I onda dvije ulice dalje od njegove prepoznala je njegov lik. No, nije bio sam. Lik neke cure odmah je uočila. Bila je to neka vitka i zgodna cura. Morala si je priznat da je zgodnija od nje same. Ali zašto joj je to učinio? Kako? Što je krivo napravila? Zar on nju ne voli? Zna li on da ona njega voli? Pitanja su joj navirala u mozak. To više nije mogla podnijeti. Jednostavno je pala na zemlju. Počela je plakati. Nije se ni pokušavala suzdržati od plača. Ipak, cijeli svijet joj se srušio u trenu. Samo tako. Nije to mogla ni naslutiti. Samo je plakala.
Jecala. I postavljala si već po stoti put ono pitanje Zašto??? Ništa joj nije bilo jasno. Nakon dugog vremena uspjela se ustati sa zemlje. I sva onakva nikakva krenula je doma. Ni sama ne zna kako je uspjela hodati. Jednostavno je bila shrvana. I onda nakon duge šetnje, susrela ga je. Nije mogla vjerovati očima. Stajao je ispred nje. Smiješio joj se. A iz nje je izvirao bijes. Pa on je bio pijan. No, on nikada ne pije. Što mu je bilo? Ipak, bio je toliko pijan da nije ni zapazio da je ona shrvana tugom. Još uvijek joj je lice mokro od suza. No, on se samo smiješio i onda tiho rekao: « Oprosti mi što malo kasnim, problemi s starcima!» Ona nije mogla vjerovati svojim ušima. Sad joj još i laže u lice. I to da malo kasni. Pa on i su se trebali naći prije negdje oko dva sata. On s se i dalje smiješio. Krenuo je prema njenim usnama. No, ona ga je preduhitrila. Bila je toliko bijesna da je zamahnula rukom prema njegovom licu toliko snažno da ni sama nije znala od kud joj tolika snaga, a maloprije se nije ni sa poda mogla podignuti. I onda je odjednom začula nekakvu buku. Sve joj je odzvanjalo u ušima. Najednom se probudila. Čula je da netko zvoni. Točnije netko joj je sjedio na zvoncu. Ubijalo ju je to. Onako cijela pospana otišla je do vrata. Otvorila ih. I ugledala Njega. Samo je lagano prošaptala: « Uh, smo san!». Popela se na prste i svoje usne prislonila na njegove. Bio je to jako nježan poljubac. Sladak. On se nasmiješio i rekao: «Dobro jutro i tebi!»
THE END
Iako bi sad tribala ucit ne mogu…jer sam previše živcana… i to me ubija… planirala sam da nakon prijašnjeg posta napišem neki veseli post… ali ovih dana sam bas nikakva… ni sama ne znam zasto… cas sam srina cas sam pretužna… ovih dana sam najviše bila sritna zbog kike… i sad mi je drago zbog nje…sritno kike…hihihi…i fala ti na prekrasnoj, najslađoj pigici... kiss... ali nije mi jasno zasto sam svako malo u kurcu… tuzna… živčana… i slično… i tako mi je krivo zbog toga… prvo zato sta se prema ljudima oko sebe ponašam grozno… ne mogu to ni opisat rijecima… i zato im se ispričavam… stvarno mi je žao i žao mi je zato šta vam ne mogu rec da se to nece ponovit… kad znam da oce, iako to nebi tila… i to me ubija… jer tek poslije skontam koliko sam bila odvratna prema vama… oprostite… nadam se da cu uskoro bit normalnija… raspoloženija… uistinu se nadam… a nemam više sta ni pisat… uskoro ce bar se nadam neki bolji post… zanimljiviji…
APOLOGIZE
I'm holding on your rope
Got me ten feet off the ground
And I'm hearing what you say
But I just can't make a sound
You tell me that you need me
Then you go and cut me down
But wait...
You tell me that you're sorry
Didn't think I'd turn around and say...
That it's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
I'd take another chance, take a fall, take a shot for you
And I need you like a heart needs a beat
(But that's nothing new)
Yeah yeah
I loved you with a fire red, now it's turning blue
And you say
"Sorry" like the angel, heaven let me think was you
But I'm afraid...
It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
Woahooo woah
It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, yeahah
I said it's too late to apologize, yeahah
I'm holding on your rope
Got me ten feet off the ground...
Probudila se. Sunce je tek izvirilo. No, ipak tu je. Više se i ne sjeća kad je vidjela sunce. Samo kiša. A ona ne voli kišu. I sad napokon može u dugu šetnju. Kad samo pomisli koliko dugo nije bila u jutarnjoj šetnji. Ma više se ne može ni prisjetit. I napokon spremna je za šetnju. Niz stepenice se spustila poput metka. I napokon je vani. Sunčeve zrake su se igrale ispred nje i po njoj. Iako joj je sunce išlo ravno u oči nije joj smetalo. Brzo je došla do plaže. Lagano je hodala uz obalu. Katkad bi i potrčala. Bila je presretna. Puna energije. Iako još jučer nije bila sretna. No, sad ju nije bilo briga za ništa. Samo je željela živjeti i uživati. Ne misliti na prošlost. I nekim čudom to joj je i uspijevalo. Ni sama ne znam kako. Šetala je satima. Iako su joj ti sati prošli poput jedne minute. No, nije ju bilo briga. Samo je željela uživati. Ipak samo jednom se živi. I uistinu skoro je i zaboravila na prošlost. Na njega. Njenu staru ljubav. Nikada preboljenu. No, onda baš kao da joj neko brani da bude sretna. Netko očito od gore. Upravo kad je krenula kući, susrela je njega. Svoga bivšeg. Ma nebi njoj to toliko ni smetalo jer ionako ga odavno nije vidjela. No, nešto je kvarilo tu sliku. Nešto vitko, plavih očiju koje su se isticale nadaleko, bilo je skroz priljubljeno uz njegovo tijelo. I to joj se nije svidjelo. Onako energična i vesela djevojka odjednom je postala potpuno druga osoba. Bila je sva pokisla i bezvoljna. Sve im se više približavala. Željela ih je nekako zaobići. No, nije mogla. Staza je bila toliko uska da kad je prolazila pokraj njih bili su udaljeni samo par centimetara. On joj se nasmiješio. A ona njegova iz nje je izviralo nešto jako ružno. Ipak možda se njoj to samo učinilo zbog ljubomore. I onda je opet bila tužna i bezvoljna. Cijeli dan. I samo je mislila na to jutro. Na njih. I pitala se čemu dalje živjeti? Kada zna da ga više nikada neće imati. Imala je šansu i prokockala je. No, tada još nije znala da ga ovoliko voli. I jedino što joj je prolazilo kroz glavu, njoj koja se toliko boji toga, je smrt. Njena smrt. Kraj svemu. Svim patnjama. I odlučila je. Počela je pisati pismo. Oproštajno pismo. Ni sama nije znala kome sve da piše? Što uopće da napiše? Ipak ona to nikada nije radila. I kako da se uopće ubije? Htjela bi da to bude bezbolno. No kako? Nikakvih tableta nije imala. Rezati si žile? Ne, to bi ju boljelo. Baciti se sa prozora? Ne, ipak živi na prvom katu vjerojatno bi preživjela. Objesiti se? Kako? Ona to ne zna. Najviše joj se sviđaju tablete. No, ona nemam nikakvih tableta što bi ju ubile. Samo par aspirina. I opet joj ništa ne ide. Zar joj je išta ikada išlo. Ni ubit se ne može. Ona mrzi svoj život. No dosjetila se da bi mogla otići do ljekarne. Vjerojatno radi neka dežurna ljekarna. Ipak bili joj sad uopće prodali tablete? Hoće li biti sumnjivo? Ipak nema što izgubiti. I krenula je prema gradu. Sve je bilo tiho. Nigdje nije bilo nikoga. Samo ona, mjesec i zvijezde. Pa ipak njoj i ne treba ništa više. Došla je do ljekarne. Prodavačica s iznenadila kad ju je ugledala. A ona je samo rekla: «Molim vas neke tablete za spavanje jer ne mogu zaspati» i prodavačica joj je povjerovala. Kupila je tablete. Još joj je preostalo otići doma, napisati pismo i popiti tablete te zatim zaspat. Sve je tako jednostavno. Šetala je doma, ipak tramvaji ne voze ovako kasno. Činilo joj se kao da šeta satima. I napokon je stigla. Netko je bio u njenom dvorištu. Bilo ju je strah. Tresla se. Ipak ostati samo stajati nije mogla. Odlučila je ući u dvorište. Ipak pa to je njeno dvorište. A i dosta je daleko od dvorišta, možda joj se samo čini da nekoga vidi. No, što se više približavala bila je sigurnija da tamo netko ipak stoji. I on je nju već uočio. Nije mogla pobjeći. I tada je izašao iz dvorišta. I krenuo prema njoj. Sad ju je još više bilo strah. Ali ipak ionako se htjela ubiti. Pa ju nije bilo briga ni zato što joj se netko usred noći približavao. I dolazio joj je sve bliže i bliže. I onda su bili udaljeni samo nekoliko metara začula je da je netko izustio njeno ime. Nije imao nitko drugi nego on. I prepoznala je glas. Bio je to On. Njena nikad preboljena ljubav. Iznenadila se. Nije znala što da kaže. A onda je on rekao: « Jesi li to stvarno ti?» Ona je potvrdila. I jedno i drugo su očito bili iznenađeni. Stajali su na mjestu ukopani. Njoj je vrećica sa tabletama ispala iz ruku. I onda je ona napokon progovorila. Ljutito ga je pitala što on radi u njenom dvorištu. A on se sav izgubio. Počeo je zamuckivati. A ona ni sama ne zna kako je bila toliko hladna prema njemu da se on još više spetljao. I napokon izustio:»Ja tebe još volim i nisam nikada prestao.» A ona... Prvo je šutjela. Vladao je potpuni muk. I onda odjednom je krenula prema njemu. Suze su joj se kotrljale niz lice. Šapatom je rekla: «I ja tebe.» Skroz mu se približila. Bili su udaljeni samo par centimetara. On joj je lagano brisao suze sa obraza. Ona se lagano popela na prste i poljubila ga. Taj poljubac pamtit će zauvijek.
THE END
Moj život se jebeno igra samnom, pravi monopoly...imaš sve i već u slijedećem trenutku nemaš ništa. zašto? zašto baš ja? zašto baš meni? i opet zašto, zašto? ne znam zašto... no, znam da uvjek ono loše se događa meni... jer ja sam pehist...cilu godinu sam se radovala dočeku 2008. godine u makarskoj... uz pusta mamina obećanja... pokušavala sam imati što bolje ocjene u školi... naravno, mogle su one biti i bolje... no ovako je kako je... i sada moja mater, koja uvijek ocu govori da ne obecaje ono u sta nije siguran da može ispuniti, ona to čini... obećavala mi je cijelu godinu... i sad... sve se srušilo poput kule od karata... oni koji me poznaju znaju da meni nije teško zaplakat...placem radi svake sitnice... no, ova dva dana, otkad mi mater govori da 99,9% Novu godinu idem slaviti s njima na Kupres, u mojim očima su samo suze... placem poput kišne godine... ne mogu prestati... a želim... i moj život je poput tvrđave od pjeska koja čeka prvi val da ju odnese... cekajuci da moj život odnese val, gledam ljude starije od mene i mislim se kako je njima lakše...oni putuju cestama koje su si predodredili, a ja stojim na križanju i osvrćem se oko sebe. Na koju stranu krenut? Kako znat da je baš ta strana ona prava? No risk, no fun.
Inace ja nisam jedna od onih koji idu glavom kroz zid...
opet, prepustit se životu da te nosi kako on hoce, odlika je kukavica. Treba se borit! Ali za borbu treba imat snage, treba imat utočište u kojem ćeš se sakrit kad si ranjen...to mi fali... i iako izvana sve izgleda tako savrseno zapitam se sto je s onim iznutra? Sudbina se čudno igra s nama, danas jesi, sutra nisi...pa čemu onda gluma...budimo pravi frajeri i priznajmo kako stvari stoje. A meni ne stoje...meni se ruše poput kule od karata, ...i kažu bori se! Ma borit cu se... samo cesto me prati pitanje kako? i hocu li uspjeti? ipak ako ne pokušam necu ni saznati... no teško je... previše...
Ipak za kraj... Antonia sritan ti rođendan...
Sretan ti rođendan,sretan rođendan, sretan ti rođendan
Sretan ti rođendan,sretan rođendan, sretan ti rođendan
Šaren dan ko Disneyland
samo tebi svira bend
ti ostvari svaki san,
danas samo tvoj je dan
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Zvijezde sve što blistaju,
šume sve što listaju
i na svijetu svaku stvar
dajem tebi ja na dar
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Uzmi sva sanjarenja
sakrij se od starenja
modre kiše,ruže sve,
sve na svijetu tvoje je
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
I naravno pozdravljam AZRU koja je rekla da je moram spomenit u postu...
Evo... stvarno dugo nisam napisala post... i sad kad sam skupila nešto materijala odlučila sam... pa nadam se da ce te se zabavit i nasmijati čitajući ga...
MALO O ŽARULJAMA...
Koliko glupana treba da zamjene žarulju? ... 10. Jedan drži žarulju, a ostalih 9 okreću ljestve.
Koliko narodnjaka treba da zamjene zarulju? ... Dva. Jedan da je zamjeni, a drugi da napise pjesmu o tome kako je stara bila dobra.
Koliko Slovenaca treba da zamjene žarulju? ... Obojica.
Koliko pravih žena treba da zamjene žarulju? ... Nijedna. Prava žena ima uvijek oko sebe dovoljno pravih muškaraca koji ce to učiniti umjesto nje.
Koliko pravih muškaraca treba da zamjene žarulju? ... Nijedan. Pravi muškarac se ne boji mraka.
Koliko fizičara treba da zamjene žarulju? ... Odgovor bi trebao glasiti: n fizičara:)...
10 RAZLOGA ZAŠTO SU ŽENE I KOMPIJUTORI SLIČNI...
1. Tek sto ste se odlucili za jednu konfiguraciju, poboljsana i jeftinija verzija vec ceka iza ugla.
2. Sve izgleda jako atraktivno - sve dok stvar ne donesete doma.
3. Samo njihov tvorac zna sto je to unutarnja logika.
4. Cak i najmanja pogreska prilikom rukovanja vodi do totalnog raspada sistema.
5. Jezik kojim se sluze totalno je neshvatljiv svim ostalim bicima.
6. Ne ispunjavaju ni najmanju zeljicu i molbu bez da pitaju zelite li to doista.
7. Kada vam objave "Program ili datoteka nisu nadjeni", citaj to kao "Kada me vec ne zelis razumjeti, necu s tobom vise uopce razgovarati".
8. Cim nabavite jedan primjerak i odnesete ga doma, odmah shvatite da trebate spiskati jos pola place kako biste nabavili i ostalu pratecu opremu.
9. Oboje iziskuju neopisivo dugo vremena za izvrsavanje pripremnih radnji.
10. Skupljaju mnostvo beskorisnih podataka. Onda ih temeljito i precizno kategoriziraju, a na kraju, kada ih zbilja trebate, ne mozete ih vise naci.
ŠTA INTRNET ČINI...
Jedan jadnik bez posla se prijavio za posao u Microsoft kao 'cistac WC skoljki'.
Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu rece:
"Primljeni ste. Ostavite mi Vas e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vasih duznosti."
On jadnik, zbunjen, odgovori da nema racunalo, pa samim tim ni e-mail.
Direktor ce na to:
"E pa onda, zao mi je, ako nemate e-mail, virtualno znaci da ne postojite, tako da Vas ja ne mogu primiti..."
Siromah, ocajan, izidje iz sjedista Microsofta, bez ideje sto bi mogao raditi i sa samo 10 $ u dzepu. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu s 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad iduci od vrata do vrata i do podne duplira pocetni kapital. Iznenadjen i s entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kuci s 60 $.
Tada je shvatio da bi mu taj sistem omogucio da prezivi, tako da ga je poceo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeci uvijek rano ujutro i vracajuci se kuci uvijek kasno navecer. Radeci tako, utrostrucavao je i ucetvorostrucavao kapital svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi rucnu dvokolicu da bi mogao povecati obim posla, a kasnije je zamijeni s jednim kamioncicem. Radeci tako, u roku od jedne godine, postade vlasnik male flote vlastitiih motornih vozila. Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvecih mreza za distribuciju namirnica u SAD.
I tako, misleci na buducnost obitelji, odluci osigurati svoj zivot.
Pozvao je brokera kako bi potpisao policu osiguranja. Broker ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail da bi mu poslao prospekt osiguranja. Nas covjek mu odgovori da nema e-mail. "Bas cudno" prokomentirao je broker "Nemate e-mail, a uspjeli ste napraviti imperiju. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!".
Covjek se zamisli, pa odgovori: "... u Microsoftu cisteci wc skoljke!!!"
I ZA KRAJ PAR SLIKICA...
ako trebate pomoć...
kad je muškarac šef...
ah ti printeri...
kako plavuša riješava jednađbu...
rezervirano za pijane...
bolje spriječiti...
ah ta priroda...
ah te krave...
Sidim u sobi i razmisljam... o mnogocemu... samo tesko je te misli stavit na papir... no eto...
Jedna od tema koja se sad mota po mojoj glavi je kako su ljudi sebicni i okrutni.... misle samo na sebe... iako se svi svima prave prijatelji to nije tako... kad god se pruzi prilika da se “prijatelju“ zabije nož u leđa kako bi nama bilo bolje ta se prilika iskoristi... ne razmisljajuci o posljedicama... ne razmisljajuci kako se ta osoba sad osjeca... premda se nekad ljudi osvrnu... i zamisle se kako se taj netko sad osjeca... vec bude kasno... a i onda si opet kazu kako i njima nekad treba biti bolje jer ne mozemo uvijek mislit na druge... i tko iz dana u dan... opet i opet... i nikad ne uce iz vlastitih pogresaka... jer misle ovako je bolje za nas... no nije... ovako samo unistavaju sebe... a tako i svijet... postaju poput zivotinja... zive samo kako bi njima bilo bolje... a nikad im nece biti bolje nastave li ovako... samo ce se unistiti... sami sebe... a to je tako jadno... i onda se zapitam u sto sve sebicnost i okrutnost moze pretvorit covijeka... sve postaje sve jadnije... tuznije... tamnije... kao da svi upadaju u duboki ponor... i jednom ce samo doci do dna ponora... udarit ce od tlo... i onda ih vise nece biti... i ostavit ce za sobom samo ruzan crni trag...
Smrt je isto jedna od tema koja hara mojom glavom... ona je u mojim mislima odavno... i mozda precesto... ipak ne mozda vec stvarno precesto... kad mi se uvuce u glavu ne mogu je istjerati... najvise o smrti razmisljam kad sam sama u mraku... jer me mrak asocira na smrt... ili smrt na mrak... kako god... boijim se smrti... jesam li zato luda... mislim da nisam... iako svaki put kad sjednem u auto pomislim kako bi mogla poginuti... i onda razmisljam kako bi tada bilo ljudima koji me poznaju... zapitam se cak i kako bi mi izgledao sprovod... bili doslo puno ljudi... gdje bi uopce bila pokopana... jednostavno onda ne mogu prestat razmisljat o tome... samo mi se pitanja motaju po glavi... bude ih toliko mnogo... prolaze mi glavom jedno za drugim... a ja ih pokusavam zaustaviti... no ne uspjevam... kadkad ih uspijem zaustaviti tako da zaspem... iako je s takvim mislima tesko zaspati... no, ipak uspijem... i onda poslje na smrt ne pomislim danima... a onda jednostavno dođe smrt u moju glavu poput kise... nema je danim a onda ipak padne i tesko se zaustavi... tako i moje misli o smrti... o smrti koje se bojim...
Bas sam sritna.... nemam pojma zasto... iako sam ovih dana malo živcana...ali sve ostalo je super... u petak je bila ribarska i bilo je ok... u subotu je tea slavila rođendan... i bilo je predobro... zajebavali smo se... po ih se napilo... pogotovo majstrovic... on nije zna za sebe... ma svi smo malo popili... iako to nije razlog sta nam je bilo super... ali.... ma uglavnom nemam pojma ni sta da pisem... bilo je predobro ko sto sam i rekla... mislila sam da ce mi ovi post biti malo duzi...ali ustvari nemam pojma sta da vam pisem... e da ovih tjedan dana mi je ode rodica... bas nam je super.... zajebajemo se cilo vrime... pogotovo kad joj je ode brat...ma uglavnom samo zajebajemo babu...ma bas nam je super... nikad se nisam ismijala u zivotu ko ovih zadnjih tjedan dana... ma sve je zakon... sve vas pozdravljam....
par bisera od ovih dana....
...ante ovo je presvršilo sve mjere.... –ja
...baba ti haluniciras...-antonia
...baba ti pijes joint...-ante
...enclikopedija...-antonia
...dobiđenja...-ante
P.S: zakljucak da je moj samo jedan biser sta znaci da sam ja najpametnija... haha...
Evo slusam radio dalmaciju... i placem... osjecam se tako jadno... pustaju tako tuzne pisme koje me samo podsjecaju na ono kako se osjecam... zato sam i odlucila napisat ovaj post... nadam se da ce se osoba kojoj je ovaj post posvecen prepoznati i razmisliti o svojim postupcima... uglavnom ja sam jako povucena osoba... sta niko nebi povjerovao... vecina ljudi misli da me poznaje... ali nije tako... poznaju samo mali dio mene... i onda kad me povrjede ja to ne pokazujem... vec placem u sobi i razmisljam zasto im se nisam suprostevila.... ali ja ne mogu biti kao oni... ja ne mogu lagati.... jer laži unistavaju zivot... kao sto ti unistavas moj zivot lazima... i ne mislis koliko mi to smeta... ti mislis da je to samo zajebancija... ok je da se zajebajes na moj racun... i istina je da ni ti ne branis da se ja zajebajem na tvoj racun... ali ovo sto ti meni radis je prevrsilo sve mjere... kako se uopce mozes tako ponasati?... mislis li na to kako se ja osjecam?... smeta li mi to... iako to nikad ne pitas... rekla sam ti da me to smeta... ali ti se ne obazires na to... smatrala sam da sam ti prijateljica... iako me ti smatras prijateljicom ne pokazujes to...samo siris drugim ljudima lazi o meni... i ne zapitas se kako se osjecam kad prodjem pokraj osobe koja zbog tebe zna laži o meni... i ne zapitas se moguli ja tu osobu pogledat u oci... ili jeli uopce prolazim pokraj nje... mozda samo pređem na drugu stranu ulice...
Severina
Prijateljice
Azurno nebo cekamo zoru
pet- sest mladih golubica
nasmijesena su im lica
i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica
Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale
pravile se da smo vazne
ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke
Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su nasi snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti
Djevojcice zene postale
a neke su se vec i udale
ja jos cekam azurne zore
ma ja jos zelim preplivati more
ja jos sanjam zemlje daleke
Lana
Prava istina
Tebi o meni je receno sve
sve osim prave istine
u ocima tvojim vidim osudu ja
bez krivice i bez sudjenja
O svakom se danas govori sve
teske se rijeci lako prenose
a nije mi vazno sto reci ce svi
nego sto mislis ti
Jer ja nisam ta koju mislis da znas
nisam takva kakvom me dozivljavas
u zivotu nije sve kakvim cini se
Da si tu pa da tuga nestane
kao prah iza mene
i da sreca okrene novu stranicu
da si tu pa da probudim se ja
ispod tvoga ramena
i da pogledas me ti nekim drugim ocima
Svi nosimo svoje predrasude
svi zivimo zadane nam uloge
al' ispod maske i osmijeha
dusa je to sto cini covjeka
Pa evo da i ja napisem novi post... Zadnji mi je bia jos dok je trajala skola... bilo je to davno... uglavnom sad uzivam bez skole... ludnica...
ma ustvari i ne znam sta da vam pisem... a evo... prosli tjedan (26.6-30-7) je bia pepsi cup... tako da sam dosta vrimena provodila na sportskom... a nije bilo nista posebno... uglavnom 92/93 godiste je osvojilo 5 misto... mogle su one i bolje da ih bagić nije zajeba ali eto... sta je tu je... a da 90/91 godiste je osvojilo 1 misto... treci put za redom... ovim im putem cestitam...
... a sad ovi tjedan su bili upisi.. odnosno upisi su sutra a u pon su bile prijave... i jas sam se prijavila u ekonomsku i opcu... i upala sam i u opci i u ekonomsku... ali upisat cu ekonomsku... ma svi smo upali di smo tili... valjda... ma eto... ali u ekonomskoj svi neki retardirani... osim kate,mie,tee,nore,nine... ... ma ajde bice sve dobro... nadam se... a neda umire zadnja... ma pisem gluposti... pa evo prestat cu... aj bok...
I EVO JEDNA PJESMICA ZA KRAJ...
PINK- LONELY GIRL
so he started out takin' you out
doin' what any man would do
sayin' any and everything to just get wit you
i can't say i blame him for a girl as fine as you
so he played you out, ain't no doubt
he was runnin' game on you
after all the fun he was through with you
any way that it goes down girl, he's the one that's gonna lose
don't cry lonely girl
if you need somebody girl
i know you feel deserted
and you can't find your way back home
i will show you girl
the way that love should feel
you ain't suppose to be hurtin'
and you don't have to be alone
it was hard enough, growing up
being as beautiful as you
trying to save your love for the one that's true
it's not always so easy to know what's right to do
it's your first mistake, you can't make
make someone be down with you
why do you even take the time out to call that fool
when you know deep in your heart that he don't care 'bout you
don't cry lonely girl
if you need somebody girl
i know you feel deserted
and you can't find your way back home
i will show you girl
the way that love should feel
you ain't suppose to be hurtin'
and you don't have to be alone
ooh you can dry your eyes
pick yourself up and say bye bye
(bye bye, bye bye, bye bye)
ooh spread your wings and fly
you don't have to hear another lie
just so long as you know
the world is waiting there for you it's yours
it's all yours
don't cry lonely girl
if you need somebody girl
i know you feel deserted
and you can't find your way back home
i will show you girl
the way that love should feel
you ain't supossed to be hurtin'
and you don't have to be alone
evo... novi post... trenutno mi je jako dosadno... samo da vam kazem nisam vise u kazni... molila sam tatu da me pusti ranije jer su ovo zadnji dani skole a ja sam osmi razred... i upalilo je.. izasla sam iz kazne... i evo upravo sam se vratila iz vanka... mogla sam samo do ponoc... ali bolje ikako nego nikako... i nisam mislila da cu sad pisat post ali nemam sta pametnije radit... na TV-u nema nista... pa kad sam vec spomenula da sam bila vanka... bilo mi je uglavnom super... prvo smo bile malo na plazi... i opet sam povukla koji dim cigare i nakasljala se... ma ja sam smotana za to pusenje... i samo sam se posjetila da mi se to ne svidja i da necu pusit... kome se pusi nek pusi... e onda smo ivana,nina,zelicka i ja isle do papilona kako se otvoria... ma tu je bilo dosadno... pa smo nina,zelicka i ja nastavile setat... onda su dosle agi i mia... pa sam ostatak veceri provela s njima... e da i nora je obukla crno-bilu haljinu, sandale i stavila minival... izgledala je prekrasno... nora sve pohvale... e da... vise niko ne izlazi u nautilusa otkad su ono srusili... ali azra,mia i ja smo ipak otisle popit pice... one su pile red bull a ja naravno kruskovac... onda smo opet otisle u ivane na pice... i da onda smo morale kuci... kako je brzo prosla vecer... i evo sad cekam katu... tribala bi doc po majicu... ali nje nigdi... ili kasni kuci ili je zaboravila... ah... mozda se napila... haha...
e da... i da vam kazem... dobili smo majice... zakon su... bas su nam super... narancaste... ma vidili ste ili cete vidit... e kad sam vec spomenula majice sitila sam se cetvrtka... bia mi je to najbolji dan u “skoli“ u 8godina... kako smo s likovnim imali sat u prirodi ili kako se to vec zove... uglavnom isli smo na plazu... prvo se simun bacia u robi na rivi u more... i zaradia 20kn... sta taj sve nebi napravia za pare... a onda smo se svi u robi na plazi zaletili u more... i ostali cili dan... bilo je zakon... nezaboravno... nadam se da ce biti jos rakvih dana... iako je skola samo do cetvrtka... jesam to rekla samo... ma jedva cekam da izadjem iz te osnovne... iako ce mi mozda malo falit nas 8c... kojeg ovim putem pozdravljam... pogotovo: agi,miu,teu,daky,katu,katju,mariju,noru,branku,ivanu...a pozdravljam i druge osmašice: ninu,zelicku,opackusu,martinu i petru... te jednu prvasicu maju...
a eto... sad idem lec... nadam se da cu uspit zaspat... eto... veliki pozzz... vidimo se...
Evo odlucila sam ponovno pisat blog... ne znam tocno zasto... ustvari znam... zbog kazne... pa eto kad sam vec spomenula kaznu... ako niste znali u kazni sam... zbog svađe s ocem... uglavnom zabranija mi je izlaske sve do 3.srpnja... ubit cu se... pa cu sad dok su svi moji na plazi ili vanka ja ubijat dosadu pisuci postove... iako nemam nista zanimljivo za pisat... ali eto... trenutno sam jako zivcana... ovih se dana stalno svadjam s materom... ma glupa je... neki sam joj dan rekla:“jebi se kucko retardirana!!!“ to je prvi put da sam joj nesto tako rekla... a ona mi je na to rekla kako me nije stid... da mi je ona mater... a da nije samnom ovce čuvala... ali mene niti je bilo stid kad je ona zivcana pa je svoje probleme isla istrest ne mene... a uostalom ja nikad nisam ni ovce cuvala... ma zakljucak je da je ona gluppa... od tog dana (ponediljka) stalno se svadjam s njom... ma gluposti... a da vas ne zamaram svojim problemima ako jos uvik uopce citate post... a ustvari ne znam ni sta da vam vise pisem... sta god napisem same su gluposti... e da... nadam se tj. Danas bi tribali dobit majice posto smo osmasi... nadam se da ce doc... majce su nam skroz dobre... narančaste su boje... s modrim slovima... ma dobre su... uostalom vidit ce te ih... samo mi je glupo sta svaki osmi razred ima razlicite majice... ali eto... zivi se...
Aj... sad cu napokon prestat pisat post... drago mi je ako na po posta niste prestali citat od dosade... veliki pozz... vidimo se...
ma ne znam sta da vam pisem... nikad nisam ni imala inspiraciju... tako da je ovo najvjerovatnije moj zadnji post... mozda vam se jos koji put javim ali nevirujem... samo vas zelim pozdraviti... hvala svima koji su me posjecivali i ostavljali komentare... puno pozdrava...
malo slika za kraj
evo napokon opet malo i mene... nisam vam pisala jer nisam imala sta...
nista mi se zanimljivo ne dogadja... sve je po starom... jedino mi je bilo zabavno u subotu navecer vanka... mislim nije bilo nista posebno... ali bilo je zabavno... bili smo vanka opackusa, azra, tea, ivana, ja, antunovic, pjero, baja, majstrovic, curic... poslje smo bili s prgom... on je opicen 100 na sat... ma jednostavno bilo je super... tila bi jos svasta napisat ali previse ljudi ovo cita pa necu...
i neznam sta da vam jos pisem... e da ovo mi je najbolji tjedan u skoli... odnosno bolje reci izvan skole... jer sam na nastavi bila samo u ponediljak i utorak... razlog tome je jer sam jucer isla na skolsko iz atletike (bacam kuglu s teom) koje se ipak odgodilo zbog kise... danas sam oslobodjena nastave jer je sutra zupanijsko natjecanje iz matematike... zazeli te mi sricu... to bi bilo sve... VELIKI POZDRAV... DO SKORA...
Evo na molbe i nagovor drugih prominila sam dizajn... nadam se da vam se svidja... mislim da cu sad cesce minjat dizajn... onaj je i meni dosadia...
Pisem ovaj post samo da vam se javim... neznam kad cu moc sljedeci put jer mi mama sutra ide na informacije... imat ce sta vidit... udarit ce ju kap... kuci ce mi doci kao nesto nema tv, treniga, kompjutera... bla... bla... bla... onda ce me jos pitat sta je s onim kad sam litos rekla da cu ovo polugodiste ucit... e pa sta cu ja kad mi se ne da ucit... ma necu sebe a ni vas zamarat glupostima... pozdravljam vas sve... e da ne zaboravim pozdravljam teu i daky jer su se one zalile sta ih nisam spomenila u prijasnjem postu... da vam samo kazem u subotu su izgledale super... a i kate... da se ne osjeti ugrozeno... a i nek ostatak mog drustva bude pozdravljen i nek ne misli da ja ne mislim na njih... jesam... jesam... zato pozdravljam azru, miu, branku, ivanu, obe maje i petre, mariju, josipu, zelicku, katju, opackusu... nek mi izvinu svi koje sam zaboravila... jer sam inace takva... e i pozdravljam nase skolske nogometase i rukometase: antunovic, curic, pjero, majstrovic, baja, vusio... ... ... i zao mi je sta niste prosli na zupanijskom iz nogometa (zato mi sutra ocemo iz rukometa) i zao mi vas je danas jer ste popusili od nas zenskih 4 razlike u rukometu... gubitnici... jeeeeeeeeeee... pozdrav svima... sve vas volim... nadam se da cu vam uskoro pisat... pozdrav...
Novi post?
Da, novi post... jos jedan u nizu dosadnih... vanka opet kisa... ja bolesna...
Toliko sam se zelila razbolit i evo razbolila sam se... no ne zelim sad biti bolesna... u sridu je natjecanje iz rukometa... a to ne smijem propustit... zato mojima ne smim reci da sam bolesna jer onda ce me strpat u krevet... tako bi mi propala cila srida... no mama mi vec sumlja jer kasljem ko luda...
Danas je mariji rodjendan... popodne sam isla sa azrom vanka(vidila sam onog slatkog decka koji mi se svidja) ... uglavno smo bili sa antunovicem na kosarkaskom... zajebavali se... pokusali ga nagovorit da dodje na rodjendan no on je pre tvrdoglav...
Mariji je rodjendan bia u 18:00. ja sam po obicaju kasnila... prvo smo bili u nje kuci a onda smo isli do grada... cim smo dosli u grad oni su se tili vrati kuci... azra i ja smo ostale u gradu... isle smo do dalmacije... jer je svirala crvena jabuka... tamo su bili baja i majstrovic... poslje je dosa i antunovic... malo smo se zajebavali a onda smo azra i ja isli nazad u marije...
No kad smo dosli do istoka ja sam morala kuci... kako sam posvadjana s mamom... uzas... azra je zvala mariju no ona je ocito bila ljuta pa se nije javljala... tako je i azra otisla kuci... kad sam dosla kuci malo sam se dopisivala s antoniom... jadale smo se jedna drugoj... sad sam u pidjami i idem spavat...
Laku noc...
dan je bio kisovit... tmuran
i tuzan
... moglo bi se reci da sam se i ja upravo tako osijecala...
jutros mi se nije dalo ici na tjelesni tako da sam lipo spavala
... onda sam morala u 11:00 na ljecnicki iz rukometa jer nam ubrzo pocima sezona... tamo sam provela puna 2 sata... bilo je za poludit
... guzva... a na kraju kad sam napokon dosla na red pregled mi je trajao citavih 5min... a reka mi je sve ko i svake godine... koljena i zglobovi te bole od tvrde podloge... bla bla bla...
planirala sam danas super dan u skoli
... prva dva sata bila su likovni... nastavnicu nam je minja neki nastavnik... bilo mi je uzasno dosadno... uglavnom sam bezveze brbljala i zezala antunovica... na kraju mi nije tia posudit slusalice za mp3
... nakon likovnog nam je bila kemija... tribala je biti kontrolna ali ju je odgodila... a onda kako sam joj ja ocito isla na zivce mene je izvela ispitivat
... i to je jos blago receno nemam pojma kemiju... a da zasto bi ona meni udovoljavala, tako mi nije kao inace nije dala da izvlacim 5 pitanja kao obicno vec je pocela izmisljat neka pitanja... pocela je govorit o nekim kiselinama za cija imena ja nikad nisam cula... nakon 3 pitanja koja nisam znala otisla sam na misto da joj ne oduzimam vrijeme... onda sam se spakirala i napustila razred uz opravdanje da uistinu nemam volje stajati na njenom satu... ostatak sata sam provela kod mie (ona je bila dezurna)... jos nam je na satu razrednika donila ispravljene zadacnice... dobila sam 3... a ionako mi nikada nisu isli sastavi...
onda nam je poslije skole triba biti trenig... no dvorana je bila zauzeta a nas trener to nije provjeria... tako nam je trenig umjesto u 19:30 triba poceti u 20:30... a ja kako cili dan nisam bila u kuci nisam uz miu i azru nisam ostala na trenigu jer bi on traja do 22:00h... no tu prica ne zavrsava... od silne ljutitosti i zurbe ostavilan sam torbu u dvorani... to sam tek skuzila pred kucom... mozete samo zamislit kad sam je odjednom bubnila: "di mi je torba?"... azra i mia su samo prasnile u smijeh
... no srecom imam super prijateljicu opackusu, kojoj se ovim putem zahvaljujem, koja zivi blizu skole pa mi je ona otisla po torbu... tako da ce je sutra ostavit u skoli na porti, a ja cu je pokupit kad budem isla na parlaonicu...
sad bi bio kraj... pozdrav...:wave:
pozdrav svima... evo da i ja napisem novi post kad ga branka vec toliko iscekuje (hahaha)...
uglavnom neznam o cemu da pisem...
da vas pitam kako vam je zivot nakon valentinova?
meni isti... a virujen i vama... tolike su pripreme bile za to valentinov... sta ces mu/joj kupit? sta ces dobit?... bla, bla, bla... a na kraju koda nista nije ni bilo... ja niti sam sta dobila niti sam ikome sta kupila... bar mi je ostalo vise para u kasici...
ovu sam vecer sama u kuci (ako izuzmemo brata)... jedva sam cekala (moji su u piru)... a na kraju ovo je vecer ko i svaka druga... tribala sam ici veceras vanka ali je ispalo da niko od mojih nece a i nesto sam se sa mojima posvadjala... kao ko ce ostat s bratom... bla, bla, bla... i tako mi je i ova subota propala... proslu je bila kisa, a sljedecu me nece pustit kad vide ocjene u skoli (u pon je roditeljski)...
do skora... pozz
oni koji ne vole ruzicastu boju preporucam da ne citaju ovaj post...
jeste li ikada gledali kroz ruzicaste naocale? kada pogledate kroz njih svijet i nadalje izgleda isto, ali sve biva nekako veselije, zivlje, ljepse... a, jeste li se ikada onako "posteno" zaljubili? zar osjecaj nije slican gledanju kroz ruzicaste naocale? ljudi nam postaju dragi, dobri, lijepi... nista nam nije tesko, nista nam ne smeta... i na koncu, osmjeh nam ne silazi sa usana... kao da svima zeli reci, hej ljudi, ja sam zaljubljena!
no, mozda je ipak najdragocjeniji dar ljubavi sto tada u svima vidimo ono najbolje, a time ujedno dajemo i najbolje od sebe.
P.S: sretno vam valentinovo!
i ispricavam se svima kojima se ne svidja ruzicasta boja ali ja nemam nista protiv nje iako je bas ne koristim...
ovaj post posvecujem svima koji su zaljubljeni...sretno zaljubljenima... posebno tei, daky i kati... "Voljeti nekog, znači pristati da ostariš sa njim!"
"Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli."
"Ljubav je osjećaj koji zrači iz srca i krvlju se širi u sve tjelesne stanice."
"Ljubav nije ništa drugo nego otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju."
"Ljubav je partija karata, gdje svi varaju. Muškarci - da bi dobili, a žene - da ne bi izgubile."
"Ljubav je sav život žene, a epizoda u životu muškarca."
"Ljubav daje krila ali ih i potkresuje."
"Ljubomora se uvijek rađa sa ljubavlju, ali ne umire uvijek sa njom."
"Oni koji duboko vole nikad ne ostare; ako i umru od starosti, umru mladi."
"Jadna je ona ljubav kojoj mašta prestaje biti prijateljica."
"Ljubav je nalik na vodu. Ako je nešto ne uzburka, ona truli kao bara."
"Ne ljubiti - to je pravo samoubistvo."
"Ljubav je jedna vrsta pijanstva. Kad čovjek prevali prvu i drugu čašu, otvori mu se apetit i javi žeđ, i onda sručuje čašu za čašom."
"Ljubav ima dvije pratilje: dobrotu i strpljivost."
"Budućnost ljubavi jest istinska ljubav - veličanstvena, divna ljubav koja ne nanosi bol, već radost; ljubav koja nije mala, već golema; ljubav koja je više od osobne te postaje duhovna. To je odredište našega putovanja - to je naš istinski cilj."
"Dok se voli, dotle se i prašta."
"Ljubav je samo jedna, ali njezinih kopija ima na hiljade."
"Ljubav, kao i vatra, ne može postojati bez stalnog podstrijeka: i ona umire čim prestane da se nada ili da se boji."
"Prava je ljubav kao pojava duhova: svako o njima govori, ali ih je malo ljudi vidjelo."
"Spremniji smo da volimo one koji nas mrze nego one koji nas vole više nego što želimo."
"Sudimo li o ljubavi po većini njenih posljedica, bit će nam više nalik na mržnju nego na prijateljstvo."
"Teško je voljeti one koje ne cijenimo, ali nije ništa lakše nego voljeti one koje cijenimo više od sebe."
"Užitak ljubavi je u voljenju i sretniji smo zbog strasti koju osjećamo nego zbog strasti koju smo probudili u drugome."
evo me opet...
ovih dana nisam pisala nista jer nije bilo nista zanimljivo...
cijeli tjedan mi je bio zbrkan
...
cile dane sam provodila u skoli i po bolnici
...
po bolnici sam bila jer sam se onesvjestila u nedilju, ali nista strasno...
cili sam tjedan provodila u skoli jer sam ujutro isla na sastanke za parlaonicu, a popodne sam imala nastavu...
u skoli je sve po obicaju bilo dosadno...
cilo samo vrime pricali o maskarama jer ce biti u organizirano u Art caffe-a
...
imam jako dobru ideu u kojoj su mi pomogle mia i daky... ovim im se putem zahvaljujem...
a popodne idem u split kupiti si sve za maskare...
opet dosadno...
spavala sam samo do 10:00 jer mi mama nije dala duze... a bilo je tako lipo
...
dan sam uglavnom provela u kuci... strebala sam povjest, biologiju i njemacki... koliko sam strebala bia bi red da nesto znam... ali ja blago receno nista ne znam... jos sam citala... jako puno citam jer to zaista volim (najdraze su mi knjige Mi djeca s kolodvora Zoo i Zivot jedne narkomanke)
... onda da ne budem cilo vrime u kuci dogovorila sam se sa daky da odemo na misu... koliko dugo nisam bila bio je red da odem... u crkvi je bilo tako zagusljivo da mi se zamantalo i da me neka gospodja nije uhvatila mislim da bi tako ljosnila na pod da bi cila crkva zurila u mene ako i ovako nije
... onda me ta gospodja pustila da sidnem na njeno misto dok mi ne bude bolje jer sam ja stala na nogama cilu misu... no, meni je bilo neugodno zauzimat joj misto pa sam izasla vanka(zamislite o cemu ja razmisljam u tim trenutcima)... kad sam izasla vanka za menom su krenile daky i maja koja je takodjer bila sa nama na misi... onda je i kurilj izasa vidit kako sam... cak se ponudia da mi ode po casu vode... a maja ga je nazvala doktor kurilj... onda mi je bilo bolje... tako da nismo saslusale misu do kraja... zatim smo daky i ja otpratile maju i otisle kuci rivom promatrajuci zvijezde... kad sam dosla kuci mami sam rekla za dogadjaj iz crkve ipak ona mi je mama... a posto mi mama ima ima nedostatka zeljeza u krvi i takodjer joj se katkad manta u guzvi i zagusljivim prostorima, pa ja sutra prije treniga moram otici izvaditi krv...
do skora...
pomalo dosadan dan... ali na to sam navikla...
jutros nisam otisla na trenig jer sam zaspala... ipak jako volim spavat, pogotovo subotom... nema skole... ne triban uciti... samo trenig... zato ga katkad izostavim (subotom)...
prije podne sam provela pomazuci bratu pisat domaci... ipak on je mladji a ja sam dobra
...
onda sam gledala TV... u 15:00 sam se dogovorila sa daky vanka pa sam i otisla... jos su isle azra, branka, josipa i katja... bila je to samo setnja gradom
... onda smo dva puta pobigli josipi... prvi put je ona nas pronasla a drugi put mi nju... malo trcanja i zezancije nikome ne skodi... onda smo, posto je pocelo puhat i bilo hladno, otisli smo kuci... a kasno posljepodne sam provela u fotelji ispred TV-a...
kao sto sam rekla dosadan dan...
jos jedan samo obican dan... najbolje da krenem od pocetka...
danas je nas sest (kate, daky, mia, ive, branka i ja) bilo oslobodjeno nastave jer smo isli na lidrano u podgoru...
tribale smo biti u 8:30 kraj skole... mi smo dosle malo ranije jer smo tribale u pedagogice uzet CD... kako smo vidjeli sedmase to smo im rekli kako nebi krenili bez nas ali nismo imali srece... njima su vjerovatno misli bile zaokupljene kako ce izvesti prestavu da nastavnicima nisu ni rekli da smo mi dosli... tako da su krenili bez nas
... a onda smo mi ko lude trcale na rivu na taxi jer ipak nismo tile ostat u skoli... taxi nas je kostao 60kn
... ali na kraju se sve dobro svrsilo... sigurno smo stigle... prosle na zupanijsko... i sa ostalima iz nase skole vratili se sritno u makarsku...
onda sam imala danas popodne trenig... na kojem se nista posebno nije dogadjalo... osim sta sam po obicaju uvik kad bi isla sutnit pogodila stativu ili precku...
tako mi je prosa dan... dosadno... ali ipak sam vidila slatkog decka koji mi se svidja te mi je zato ovaj dan na neki nacin poseban...
P.S: odgovor na zelickin komentar: ja se cvrsto drzim makarske, a u podgori one koje "poznajem" su zauzeti...
iako sam mislila da ce mi dan biti prilicno dobar prevarila sam se... prvo sam se probudila ne ispavana, zbog lektire, a to mrzim... u skoli je sve uglavnom bilo ok... osim sta sam se malo posvadjala s katom ako to mogu nazvati svadjanje ali nista strasno... na odmoru sam pogodila antunovica sisarkom po sri usta (samo sam vracala dug) a onda me on cilu zalio pepsiem... taklo sam cila bila lipljiva... uzas...
a onda kad sam dosla kuci i usla u sobu umalo me nije udarila kap... sve moje stvari pobacala mi je po podu... poludila sam... i kad sam mamu trazila objasnjenje dobila sam ovo:" ja ti vise necu spremat sobu. kako te nije stid da jedna cura ima onako neurednu sobu?!" ma da ljepog joj objasnjenja... prvo: nikad je nisam trazila da mi sprema sobu! drugo: sta cu ja kad mi je mala soba pa nemogu sve lipo poslozit na vidljivo misto vec kad slozim sobu nemam pojma di mi je po stvari... a u onako malom neredu sve vidim... tako sam se posvadjakla sa mamom... imala sam po ure da slozim sobu ukoliko sam mislila stici na sastanak parlaonice... i uspila sam... ali tako da je sve moguce zavrsilo u smecu... od svih ok-eva i modrih lasta koje sam skupljala do papira iz nemackog, matematike, hrvatskog na kojima se nalazi gramatika, zadaci... tako kad budem to sutra tribala necu imat... ali bolje da dobijem losu ocjenu nego da imam neurednu sobu... mos si mislit...
a sad malo o parlaonici... uspila sam doc na vrijeme... ovo nam je bio tek drugi sastanak... odabrali smo temu "je li stil glazbe utjece na mlade?" tema nij losa ali svi smo afirmacijska skupina... no, knjiznicarka nam je rekla da ce nam se misljenja prominit... iskreno se nadam da nekima oce jer meni nece...
kad sam dosla kuci jos sam usisala sobu... onda sam se izvalila u krevet... malo sam citala knjigu (inace dosta citam) a onda zaspala (inace i puno spavam pa me azra katkad zove medo)...
a kad sam se probudila dosla sam na kompijuter... a sad idem gledat nesto na tv-u i pronaci si sta cu sutra nositi u podgoru... e da spomenem sutra kate, daky, mia, branka, ivana i ja idemo u podgoru na lidrano zbog dokumentarnog filma koji smo snimile pod nazivom "moj grad mojim okom"... ali kako je to jedini takav projekt na ovom podrucju odma idemo na zupanijsko... a zasto idemo?... bezveze... rekla mi moja mama: da vam vidi guz.ca puta!...
danas mi je dan opet u k.rcu... i ovaj put mislim da znam zasto... u mom razredu kojeg sam pocela mrziti nase drustvo se odvojilo u dvi grupice. jednu sadrzavaju azra, marija, josipa, maja, katja, a drugu katica, tea, daria, branka, mia, nora... a znate di sam ja... NIGDI... mene malo povlaci jedna strana malo druga... tako da sam i pomisljala se pocet druziti samo sa muskima iako su oni napaljeni previse... no kako mi je danas bio trenig dogovorila sam se sa teom i azrom... inace one su razlicita grupica, protivnice... a ono one dvi skupa dolaze po mene i cile sritne... zamislite vise nema grupica... jupi... fala k.rcu... valjda mi sutra dan nece biti u k.rcu. no, vidit ce te u sutrasnjem postu...
a sad moram pisat lektiru a nisam je jos ni procitala... ima noci...
...iako sam rekla da cu uciti onaj dosadni zemljopis nisam se uspila natjerati na to... ipak pisanje novog posta mi je bilo zabavnije... tako cu u ovome postu opisati sta mi se danas dogadjalo...
NISTA!!! dobro nije bas tako... jutros sam se morala dignuti u 7:00 jer mi je prvi sat bila matematika pa nisam mogla kasniti... ipak je to zorka ali nisam ni tila kasnit jer me zanimalo koja sam na natjecanju iz matematike koje je bilo jucer... i da moram se pohvaliti dilim trece misto s ivanom, a prva je bajicka i druga pavlinovicka...
e i da ne zaboravim rec antunovic je stavija fiksni (aparatic za zube) i ne stoji mu lose...
kao sto sam napisala u prijeasnjem postu bila sam na informatici i bilo mi je uzasno dosadno... ucimo nesto o pascalu... nemam pojma sta uglavnom jako je dosadno...
...i uglavnom nemam pojma sta da pisem jer danasnji mi je dan bio dosadan i u k.rcu... ustvari neznam zasto mi je dan bio u tako grozan... nisam u PMS-u... ali zivot je takav...
a sad se idem izvalit u krevet i pokusat naucit nesto iz zemljopisa i njemackog jer i njega sutra pita a ja blago receno nemam pojma...
P.S: pozdrav svim frendicama a posebno kati jer ovih dana nismo bili u najboljim odnosima i nadam se da ce se to popraviti... e da i pozdrav jednom slatkom decku koji mi se svidja!!!...
